|
|
| |
LJEKOVITO BLATO |
|
| |
Meline, popularno zvano blato, nalaze se na zapadnoj strani
uvale Klimno. Plaža je plitka i pješčana, pogodna je za obitelji
s djecom. Zanimljivo je što se plažom može hodati stotinjak metara,
a more je još uvijek do koljena! Omiljena je među mladima upravo
zato. Nudi mogućnost dobre zabave... od picigina na moru do odbojke
na pjesku. Naime, na melinama su i dva odbojkaška terena, te
malonogometno igralište.
Meline posjeduju ljekovito
blato. Iako nikamo nije
navedeno čemu sve to blato
pomaže, mnogi su zadovoljni
ispitivanjem na vlastitoj
koži pa se ponovno vraćaju
na Meline. Povjest
Melina- Na Melinama je u
rimsko doba bila solana (tako
je obližnje mjesto Soline
dobilo ime), ali je u vrijeme
Frankopana zatvorena. Naime,Soline
su bile konkurencija venecijanskim
solanama na Pagu i Rabu.
Na Melinama je jedno vrijeme
postojala i ciglana, no ubrzo
se ustanovilo da materijal
nije bio pogodan za izradu
cigle. Ostala je samo riva
koja se proteže kroz Meline. |
|
| |
|
|
| |
DOBRINJ
|
|
| |
Dobrinj je kao drevni kaštel sve do današnjih
dana zadržao mnoge osobine i značajke tih srednjovijekovnih
zdanja. Njegove autohtone stare kamene kuće, uske kamene kalete,
gotička kamena crkva sv. Stjepana i visoki kameni zvonik koji
s visine od 200 metara nad morem bdije i dominira nad cijelom
svojom "plovanijom",
najtipičnija su obilježja starog kaštela Grada.
U središtu su dobrinjske općine i dva značajna, bogato opremljena muzeja: sakralni
i etnografski. Prvi posjetiteljima predstavlja bogatu zbirku crkvenih starina,
pomno prikupljenih po dobrinjskim crkvama, kapelama i sakristijama; poljodjelskih,
stocarskih, ribarskih i inih rukotvorina, alata, suvenira i drugih predmeta pučke
zavičajne radinosti i umjetnosti od pradavnine do danas, i to žitelja i naselja
sa cijelog otoka Krka. Posebno značenje dobrinjskom zavičajnom muzeju daje i
činjenica da je on zasad prvi i jedini s takvom zbirkom predmeta u Hrvatskoj.
Također je vrlo vrijedna i posjetiteljima privlačna drvena pala sv. Stjepana
u istoimenoj crkvi, kao i zlatom izvezen antepedij, rad Paola Veneziana iz 14.
stoljeća.
I, na poslijetku, Dobrinjci se diče i svojim
drevnim, a sada obnovljenim i obogaćenim mjesnim perivojem
ili "jardinom", kako ga oni zovu, te svojim čuvenim
i opjevanim kestenima na svojoj staroj kamenoj "placi". |
|
| |
|
|
| |
BISERUJKA |
|
| |
Postojanje ove špilje poznato je kod Rudina ili iznad Slivanjske
uvale već preko stotinu godina, kada je njezina unutrašnjost
(s tadašnjim ulazom u obliku jame!) skrivala i budila interes
za nepoznate tajne i ljepotu svojih kalcitnih ukrasa. Od priče,
da je u njoj skriveno blago jednog krijumčara, pa do prvih ulazaka
zainteresiranih posjetitelja, postepeno su uređivani njezini
prolazi i ljudi su se sve slobodnije kretali. Osvjetljivanjem
špilje znatno je porastao interes za postojeće bogatstvo podzemne
galerije brojnih stalaktita, stalagmita i kalcitnih stupova.
Svojom dužinom od oko 110 m i veličinom svog podzemnog prostora
špiljska unutrašnjost zaista oduševljava svojom ljepotom i zanimljivošću
istaloženih oblika. Temperatura u špilji je u toku čitave godine
od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva, a povremeno procjeđivanje,
kapanje sa stropa ili vlaženje u podzemlju je samo iza kišnih
razdoblja. Uređenim i sigurnim stazama prolaz kroz špilju dostupan
je svima - od djece do starijih osoba. Zanimljivosti kulturnih
i prirodnih vrijednosti otoka Krka ovom su špiljom dobile još
jedan vrijedan detalj, koji se uklapa u druge sadržaje i ponude,
te osigurava kako gostima otoka Krka, tako i gostima crikveničke
rivijere mogućnosti posjete i obilaska. |
|
| |
|
|
| |
PELTASTIS |
|
| |
Radi se o brodu potonulom kod Šila na Krku. Vidljivost često
nije najbolja, ali ga relativno mala dubina i zanimljiva priča
čine odličnom lokacijom. U noći sa 7. na 8. siječnja 1968.
godine bilo je užasno nevrijeme. Grčki teretni brod PELTASTIS
od oko 1500 BRT, krcao je u luci Jurjevo kod Senja drvo. Zbog
najavljenog nevremena i bure koja na tom području može dostići
brzinu i preko 150 km/h, napustio je u popodnevnim satima 7.
siječnja luku Jurjevo i krenuo prema Rijeci u potrazi za sigurnijim
sidrištem. Već se počeo spuštati mrak i počela je snježna vijavica
kada se brod s dva sidra usidrio na sidrištu Pazduhovo, oko
200 do 300 metara ispred Dramlja. Vjetar je ojačao, sidra su
zaorala... Ni puna snaga strojeva nije se mogla suprotstaviti
stihiji vjetra i valova. PELTASTIS se krmom približavao hridinastoj
obali između Krka i uvale Soline. Da li je koban bio već prvi
udarac krmom u hridi i prodor mora u strojarnicu, ili prodor
mora u utrobu broda kroz grotla kojima je, čini se, vjetar
raznio pokrove, više nije važno.
Brodski sat stao je na 3 sata i 50 minuta. PELTASTIS je ležao
na dnu, na dubini 20 do 33 metra. Jarbol broda se nalazi na
dubini od samo 10 metara i pri dobrim uvjetima vidljiv je i
s površine. Pramčana sidra sasvim su blizu obale prema kojoj
je okrenut pramac, a jedno od njih je izvađeno i nalazi se
u samom mjestu Šilo. Brod uspravno leži na pješčanom dnu koje
se lagano spušta prema suprotnoj, Crikveničkoj obali. Od 12
članova posade spasila su se četvorica, dok su slijedećih dana
pronađena tijela sedmorice mornara. Posljednji član posade,
kapetan Teodoros Beleisis proglašen je nestalim. Ronioci koji
su u to vrijeme ronili na olupinu tvrde da su vidjeli čovjeka
kako je nagnut uz navigacijski stol u uspravnom položaju. Iako
isprva nitko nije vjerovao u te priče, to je podvodnom snimkom
iz mjeseca lipnja potvrdio austrijski turist Franz Mitznneg.
Potvrđeno je da je taj čovjek kapetan Teodoros Beleisis. Pretpostavlja
se da je, ne želeći napustiti tonući brod, naredio posadi da
ga se zaveže na komandnom mostu. |
|
| |
|
|
|
|
 |
 |
